...:::luna et astre:::...

radi se o tome da si skresao u krivo vrijeme i krivoj osobi! Jednom si skresao? Samo si i jedan razlog imao, ja nisam ni jednom, a imala sam više razloga, ali nisam ZBOG TEBE!!!! skresati ili ne jest zapravo pitanje jesi li iznad ili ispod, zašto skresavati nekome nešto kad može i bez toga? ali tebi je bilo bitno samo jedna stvar-pokazati da si u pravu,e pa ako ti je to bilo važnije od toga što si mene povrijedio...bravo...
Ako ti jedna stvar bila rečena više puta znači da nisi reagirao na nju, ili je reakcija bila kriva, ili uzaludna....ali ok, nemoj probat reagirat ponovo da se tvoj ponos ne bi ozlijedio...
tebe nije briga?možda je vrijeme da se i ja tak počnem ponašati...nije me briga i gotovo, netko drugi će valjda riješiti moje probleme...

ping-pong

Nikad ne znam koja "skupina" ljudi bolje prolazi, oni koji su jaki na jeziku, koji ti sve po redu skrešu u lice pa kud puklo da puklo, ili oni koji zašute, koji ne žele raditi scene, koji pokušaju stvar riješiti drugačije-ako ne možeš promijeniti ljude oko sebe, mijenjaj sebe ili traži nove ljude!

Ako zašutim nije dobro jer tada navodno ne želim razgovarati, zatvaram se u sebe i guram od sebe ljude oko sebe, ako otvoreno kažem što mislim i osjećam ispada da očitavam bukvicu.
A što mi najviše smeta jest to da se SVAKA moja riječ promatra pod povećalom, sve što kažem, a nekom ne paše za njegovo uho ili ego ispada jezikova juha, a sve riječi koje su meni upućene su dobre(jer ne smijem prigovoriti da ne bi ispalo da napadam), ili ako i prigovorim onda kao nisam dobro shvatila ili nisam dobro čula ili neka sasvim deseta isprika…da, luda sam pa se sve to zapravo ne događa meni nego mojoj drugoj ličnosti koja postoji samo u mojoj glavi-čudi me da još i to objašnjenje nisam čula! A ja koja sam mogla prigovarat, vikat i radit čuda, nisam ništa od toga iskoristila jer ipak je važnije(moj stav) ne povrijedit ljude do kojih ti je stalo samo zato da sebi olakšaš jezik.

Ništa nisam rekla, nema ni potrebe jer ovo je samo pong, kratki odgovor na ping

pouka???

Ova priča govori o mladom vladaru koji je preuzeo vlast u jednom kraljevstvu. Bio je omiljen i prije nego je postao kraljem i podanici mu, sretni zbog njegova krunjenja donesoše mnoštvo darova. Nakon obreda novi je kralj večerao u svojoj palači; odjednom se začu kucanje na vratima. Sluge izađoše i ugledaše bijedno odjevenog starca nalik prosjaku koji je želio vidjeti kralja. Činili su sve da ga razuvjere, no uzalud. Onda kralj izađe kako bi ga upoznao; starac ga pohvali , kazavši mu kako je prelijep i kako su svi u kraljevstvu sretni što ga imaju za vladara. Darovao mu je dinju.Kralj je mrzio dinje, no kako bi bio ljubazan prema starcu, prihvati i zahvali mu, a čovjek ode zadovoljan. Kralj se vrati u palaču i dade dinju slugama da je bace u vrt.
Sljedećeg tjedna u isto vrijeme opet se začu kucanje po vratima. Ponovno pozvaše kralja, prosjak ga nahvali i ponudi mu još jednu dinju. Kralj je primi, pozdravi starca i ponovno baci dinju u vrt. Isti se prizor ponavljaše više tjedana: kralj bijaše odveć ljubazan da bi prkosio starcu ili omalovažavao velikodušnost njegova darivanja.
Onda, jedne večeri, upravo kad je starac uručivao dinju kralju, jedan majmun skoči s galerije palače i izbaci voćku iz njegovih ruku; dinja se razbi o pročelje palače na tisuće komada. Kada kralj to vidje, ugleda kišu dijamanata kako ispadaju iz dinje. Sav znatiželjan otrči otraga u vrt: sve su dinje ležale rastvorene oko brežuljčića dijamanata.


Katkad neugodne situacije, problemi ili teškoće skrivaju u sebi priliku za sazrijevanjem, vrlo često usred teškoća blista sjaj nekog dragog kamena. Stoga je mudro prihvatiti ono što je neugodno i teško jer neka neželjena i teška stvar može se ispostaviti kao veliki dar.

….večer…kasna večer i tišina…
vratiše se u sigurnost svog doma nakon večernjeg izlaska, a ni slutili nisu…
krenuo je razgovor, lagani poljupci, dodiri do sada nedoživljeni…
atmosfera je poprimila opuštajuću notu…
skidaše se poljupcima, grijaše se tijelima…
obavijeni tijelima predali se jedno drugome…

:-*

oBjAšNjEnJe

Samo malo pojašnjenje na prijašnji post-nisam učiteljica, tek studiram,a report je bio sa prvog dana moje prakse…:-)

report +...:-)

„Hoću detaljan report…na blogu“, reče mi sa smiješkom.
E pa, ok!
Bilo je oko 7:40 kad sam stigla pred vrata…malo pričice vamo-tamo i evo ti 8h- it's time to go! Trema? Pa baš i ne, ali uzbuđenje? O da, to je ono što me zaista zanima i baš sam bila znatiželjna hodajući prema razredu…kakvi će biti? što znaju? hoću li im se svidjeti?
Oborili su me na prvi pogled, 17ero divne dječice na jednom mjestu, pa to je melem za oči, simfonija za uši kad svi u isto vrijeme pokušavaju pridobit učiteljevu pozornost vičući: „Ja znam, ja ću…“ eh da,a zadaci…pa prvo smo malo čitali, dobro, neki su čitali i dobili petice, neki su muljali jer su zaboravili, a neki su za vikend pekli roštilj i nisu imali vremena za čitanje:-) a onda matematika, uf…ipak smo uspjeli, nakon 15ak min, jednoglasno utvrdit i prebrojit da imamo 10 prstiju na rukama, mada je bilo mahera koji su uporno tvrdili da ih imaju 9, a neki čak i 8…a onda opće veselje-odmor i gablec…no to im nije dugo trajalo jer još ih je čekao sat razrednika i engleski, da engleski, baš sam bila iznenađena kad sam čula da klinci u prvom razredu uče engleski, ali uče i super im ide, znaju sve boje i neke osnovne nazive hrane,voće, sokova…cool…a što je bilo zanimljivo na satu razredne zajednice? Obrađivali su riječ „znatiželja“, a njezine definicije bile su jednake…za njih je znatiželja kad mama i tata pričaju nešto što oni ne smiju čuti pa moraju prisluškivati…baš su mi simpa…i tako je, brzo, došlo 12h i prošao prvi dan…
Sad, da li je dovoljno detaljno?ne znam ali primjedbe uvažavam…

Ali ima još nešto…jučerašnja večer…neopisivi osjećaj…riječi nisu potrebne…pogledi, dodiri govore sve, ljubio me vrelim poljupcima koji su, osim što su odisali strašću, bili nježni poput ružinih latica…bili smo sami na svijetu…strast, ljubav on i ja:-)

Priča o osjećajima

Jednom davno,svi ljudski osjećaji i sve ljudske kvalitete
Našli su se na jednom skrivenom mjestu na Zemlji.

Kada je Dosada zijevnula treći put,
Ludost je, uvijek tako luda, predložila:

„Hajdemo se igrati skrivača!
Tko se najbolje sakrije, pobjednik je među osjećajima!“

Intriga je podigla desnu obrvu,
A Radoznalost je, ne mogavši prešutjeti, zapitala:
„Skrivača?Kakva je to igra?“

„To je jedna igra,“ započela je objašnjavati Ludost.
„ u kojoj ja pokrijem oči i brojim do milijun, dok se svi ne sakrijete.
Kada završim sa brojanjem, polazim u potragu,
I koga zadnjeg pronađem, taj je Pobjednik.“

Entuzijazam je zaplesao, slijedilo ga je Oduševljenje.

Sreća je toliko skakala da je nagovorila na igru i Sumnju i Apatiju koje nikada ništa nije interesiralo.

Ali nisu se svi htjeli igrati.

Istina je bila protiv skrivanja, a i zašto bi se skrivala?
Ionako je uvijek, na kraju, svi pronađu.

Ponos je mislio da je to glupa ideja,
Iako ga je zapravo mučilo što on nije bio taj koji se sjetio predložiti igru.

Oprez nije htio riskirati.

„Jedan, dva, tri…“ počela je brojati Ludost.

Prva se sakrila lijenost, koja se, kao i uvijek,samo bacila iza prvog kamena na putu.

Vjera se popela na nebo.
Zavist se sakrila u sjenu Uspjeha koji se mučeći popeo na vrh najvišeg drveta.

Velikodušnost se nikako nije mogla odlučiti gdje da se sakrije
Jer joj se svako mjesto činilo savršenim za jednog od njenih prijatelja.

Ljepota je uskočila u kristalno, čisto jezero.
A sramežljivost je provirivala kroz pukotinu drveta.

Krasota je našla svoje mjesto u letu leptira,
a Sloboda u dahu vjetra.

Sebičnost je pronašla skrovište, ali samo za sebe!

Laž se sakrila na kraju duge(laže, bila je na dnu oceana)
a Požuda i Strast u krateru vulkana.

Zaborav se zaboravio sakriti, ali to nije važno.

Kada je Ludost izbrojala 999.999,
Ljubav još nije pronašla skrovište, jer je sve bilo zauzeto
Ugledavši ružičnjak, uskočila je,prekrivši se prekrasnim pupoljcima.

„Milijun“, zavikala je Ludost i započela svoju potragu.

Prvu je pronašla Lijenost, iza najbližeg kamena.

Ubrzo je začula Vjeru kako raspravlja o teologiji s Bogom,
a Strast i Požuda su iskočile iz kratera od straha.

Slučajno se tu našla i Zavist, i naravno Uspjeh,
a Sebičnost se nije trebalo ni tražiti,
sama je izletjela iz svog savršenog skrovišta, koje se pokazalo pčelinjom košnicom.

Od tolikog traženja Ludost je ožednjela,
i tako u kristalnom jezeru pronašla Ljepotu.

Sa Sumnjom joj je bilo još lakše jer se ona nije mogla odlučiti za skrovište,
pa je ostala sjediti na obližnjem kamenu.

Tako je Ludost malo, po malo, pronašla gotovo sve.

Talent u zlatnom klasju žita,
Tjeskoba u izgorjeloj travi,
Laž na kraju duge(laže, bila je na dnu oceana)
A Zaborav je zaboravio da su se uopće igrali.

Samo Ljubav nije mogla nigdje pronaći.

Pretražila je svaki grm i svaki vrh planine i kada se već razbjesnila, ugledala je ružičnjak.
Zašla je među ruže, uzela suhu granu i, bijesna i iznemogla,
počela udarati po prekrasnim ružinim pupoljcima.

Odjednom se začu bolan krik.

Ružino trnje izgreblo je Ljubavi oči.

Ludost nije znala što da učini.

Pronašla je pobjedu, osjećaj nad osjećajima, ali Ljubav je postala slijepa.

Plakala je i molila Ljubav da joj oprosti
i naposljetku odlučila zauvijek ostati uz Ljubav i pomagati joj.

Tako je Ljubav postala pobjednik nad osjećajima, ali je ostala slijepa,
a Ludost je prati gdje god ide.

:-)zlatna ribica:-)

Prolazi Mujo pored Hasine kuće i vidi u Hasinom vrtu kako
Becker i Sampras igraju tenis?!
"Pobogu Haso", veli Mujo, "pa šta ovi slavni tenisači rade u
tvom vrtu?"

Veli Haso: "Pusti, bolan, Mujo, našo sam neku zlatnu ribicu
koja ispunjava želje!"

Na to se Mujo sav pomami: "Zlatnu ribicu, kažeš? Gdje je, gdje je??"

Veli Haso: "Eno je tamo, bolan u kuhinji i u čaši, samo pazi,
malo je nagluha!"

I otrči Mujo kod zlatne ribice i počne se derati u čašu:
"ZLATNA RIBICE, ZLATNA RIBICE, ŽELIM STO MILJUNA KUNA, STO MILJUNA KUUNAAA!"

I ode Mujo doma, a kad tamo nađe umjesto sto miljuna kuna,
sto miljuna sapuna!

Sav ljutit vrati se Hasi i veli mu: "Pa pobogu Haso, ova tvoja
zlatna ribica ništa ne valja! Ja želio sto miljuna kuna a
kad tamo dobio sto miljuna sapuna!!!"
A odgovori njemu Haso: "A šta ti, bolan misliš, da sa ja htio
vrhunski TENIS??!!"

na kraju sve ispadne dobro...

to je tak blesavo…ljudi bi se trebali veselit u ovo božićno i novogodišnje vrijeme, jer to je predivno vrijeme,a opet tako kratko da nema baš puno vremena…za što??hmm…pa, za ispravljanje krivih „poteza“…sad se sigurno ljudi pitaju: „a, zašo bi trebalo biti krivih poteza?????“ e ne znam…ne događaju se valjda samo meni, nisam valjda samo ja sretnica koja uspije od buhice(doslovno) napravit cijeli zoo… ma,samo kaj sam htjela jest, zabaviti se na dočeku, ne uništit večer ljudima koji će se nalazit u mojoj blizini, sa smiješkom na licu proživjeti ova dva tjedna kad sam doma…i onda…bediram se zbog svake sitnice, ali kaj je najgore, bediram i druge zbog svog izbediranog stanja. Je li vrijedno?? Naravno da nije…a zašto pišem sve ovo? Pa da, u slučaju mog „pada“, imam podsjetnik,a onda kud puklo, da puklo nema izbediranog stanja…eh, već mi je lakše…mada mi tipkovnica šteka i tipkam rukama i nogama baš sam happy :-) no, naravno da nisam, ali ide…polako… jer, na kraju ipak sve ispadne ok...kaj ne????pa da zaključim…

x x x
-„Tata! Tata! Požar! Gori nam stan!“
-„Pa hajde onda, brzo napolje i ne deri se da ne probudiš mamu!“

x x x
Kupila ciganka detektor laži. Donese ga kući i pita sina.
Ciganka:
-„Šta si dobio u školi?“
Sin:
-„5!“
Uredjaj:
-„BIP!“
Sin:
-„Dobro, 3 sam dobio…“
Uredjaj:
-„BIP!“
Sin:
-„Dobro, priznajem 1…“
Ciganka:
-„Kad sam ja išla u školu, sve sam imala 5-ice!“
Uredjaj:
-„BIP!“
Cigan:
-„Sine, kad sam ja išao u školu…“
Uredjaj:
-„BIP!“
Sin:
-„Tata, nisi išao u školu?!!??“
Cigan:
-„Sine, nemoj da me zezaš, ja sam ti otac!“
Uredjaj:
-„BIP!!“

Aha, da ova mica ne izgleda poput izgubljenog putnika u vremenu i prostoru…ona je samo,moja, uljepšana verzija jing-janga:-)
hmm...i sad nek mi netko kaže da nisam na dobrom putu:-))

za mog Danijela....

For all those times you stood by me
For all the truth that you made me see
For all the joy you brought to my life
For all the wrong that you made right
For every dream you made come true
For all the love I found in you
I'll be forever thankful baby
You're the one who held me up
Never let me fall
You're the one who saw me through through it all


You were my strength when I was weak
You were my voice when I couldn't speak
You were my eyes when I couldn't see
You saw the best there was in me
Lifted me up when I couldn't reach
You gave me faith 'coz you believed
I'm everything I am
Because you loved me


You gave me wings and made me fly
You touched my hand I could touch the sky
I lost my faith, you gave it back to me
You said no star was out of reach
You stood by me and I stood tall
I had your love I had it all
I'm grateful for each day you gave me
Maybe I don't know that much
But I know this much is true
I was blessed because I was loved by you


You were my strength when I was weak
You were my voice when I couldn't speak
You were my eyes when I couldn't see
You saw the best there was in me
Lifted me up when I couldn't reach
You gave me faith 'coz you believed
I'm everything I am
Because you loved me


You were always there for me
The tender wind that carried me
A light in the dark shining your love into my life
You've been my inspiration
Through the lies you were the truth
My world is a better place because of you



You were my strength when I was weak
You were my voice when I couldn't speak
You were my eyes when I couldn't see
You saw the best there was in me
Lifted me up when I couldn't reach
You gave me faith 'coz you believed
I'm everything I am
Because you loved me


I'm everything I am
Because you loved me